Život ljudski bogatiji je nego što pretpostavljaju naše teorije o njemu. Pre ili kasnije nešto kao da nas pozove da krenemo određenim putem. To ,,nešto” možda pamtimo kao nezaboravan trenutak u detinjstvu u kojem su nas neki snažan i ničim izazvan impuls, neka zanesenost ili čudnovata promena toka događaja potresli snagom objave: – Eto, šta moram da učinim;eto, šta mi treba. Eto, ko sam ja.
Oduvek sam bila fascinirana pričama ljudi koji su u jednom trenutku svog života duboko i nedvosmisleno osetili i prepoznali zašto su ovde, odn.šta treba da urade sa životom koji im je dat …Ipak, većina nas živi svoje živote nekako u tišini, dan za danom, bez velikih i upečatljivih zovova. Možda upravo u tom očekivanju ili razočarenju što velikih i fascinantnih zovova nema, preskačemo sve one male putokaze i znake koji nam se bacaju pod noge svaki dan tih naših ,,običnih” života.
Skoro pre deset godina pročitala sam divnu knjgu Džejmsa Hilmana ,, Kod duše” koja se po rečima samog autora ,,obraća osećanju svakog od nas da postoji opravdanje za to što moja jedinstvena, neponovljiva ličnost postoji u ovom svetu”…
Hilman govori o potrazi za tom urođenom predstavom, odn.osećanjem ličnog pozvanja, osećanja da ne živimo bez razloga. Ono za šta smo pozvani, jer kako Hilman kaže – Svaki čovek dolazi na ovaj svet zato što je pozvan, šta treba da uradimo i budemo već je u nama i naš osnovni zadatak je da otkrijemo šta je to.
Žir ili Dajmon je ovde metafora života koji je svijen u sebi samom, koji svoje mogućnosti razvija iz sebe onako kako se ogromni hrast razvija iz malenog žira ili prema slavnoj Hegelovoj formulaciji ,,hrast se već nalazi u žiru”. Žir je ono što ne možemo direktno opaziti, dodirnuti, to je ono nematerijalno, suptilno ali i tajnovito i božansko. Nagoni nas da idemo dalje, da pravimo određene izbore i nepogrešivo otvaramo samo neka vrata. Žir možemo shvatiti i kao naš unutrašnji glas koji nas svojim tihim ali upornim šapatom upozorava, čuva, spasava i upravlja našim najvažnijim, sudbinskim životnim odlukama. Taj zov se uvek manifestuje razlčito od osobe do osobe, njega možemo otkriti tek pažljivim slušanjem, bez predrasuda i ishitrenih procena, sa nadasve velikim poverenjem.
U tvom strpljenju je tvoja duša.
Upravo ta tananost i suptilnost glasova koje nam žir odašilje je ono što ovaj put lične potrage čini tako uzbudljivim. U ovoj potrazi pitanja koja sebi uvek možemo postavljati su:
-
Gde sam sada, na kom mestu?
-
Da li me to mesto podržava?
-
Kako se osećam na tom mestu?
-
Gde je moje ushićenje?
-
Gde je ono tiho zadovoljstvo koje skromno titra u najvećim dubinama moje nutrine, zadovoljstvo koje greje samo po sebi, bez potrebe da se objasni, dokaže ?
-
Da li želim da zapamtim ovo mesto duboko u sebi ?
-
Da li želim ovo mesto da nosim sa sobom svakog trenutka ovog uzbudljivog putovanja zvanog život …?
Traganje za žirom utiče na način na koji vidimo same sebe i druge i omogućuje nam da u onome što vidimo pronađemo malo lepote i da ga, samim tm, zavolimo. Voleti to pozvanje i živeti s njegovom ljubavlju na visini njenih zahteva, sjediniti sa s njim ,,dok nas smrt ne rastavi”, to je vizija ove priče.
Inspiracija: Kod duše, Džejms Hilman